Vrhunski ansambl

Devetoga prosinca u sklopu ciklusa Lisinski subotom zagrebačkoj su se publici predstavili mađarski glazbenici na čelu s dirigentom Ivánom Fischerom. On je, zajedno sa Zoltánom Kocsisem, prije više od trideset godina utemeljio Budimpeštanski festivalski orkestar, čiji je umjetnički ravnatelj i dirigent od početka. Dobar programski koncept donio je glazbu triju stilskih razdoblja, u slušateljskom i interpretativnom pogledu zanimljiva, ali i zahtjevna djela Johanna Sebastiana Bacha, Béle Bartóka i Johannesa Brahmsa.

Večer je otvorena jednim od najpoznatijih djela barokne literature, Bachovim Trećim brandenburškim koncertom, čijom se izvedbom predstavio barokni ansambl koji djeluje unutar orkestra. Glazbenici su svirali na povijesnim instrumentima, a suprotno uobičajenoj praksi umjesto koncertnog majstora ili čembalista izvedbu je predvodio Fischer. Budući da je neko vrijeme djelovao kao asistent Nikolausa Harnoncourta, interpretaciju je oblikovao s iznimnim osjećajem za stilsku pripadnost, mnogo pozornosti posvećujući odnosu zvuka između pojedinih skupina, priklonivši se nešto umjerenijem tempu. Specifičnost te skladbe – njegov drugi stavak (naime, Bach je u partituri zapisao samo dva akorda) – bio je neobičan i estetski neopravdan iskorak iz stila. Iako se središnji stavak najčešće realizira kao improvizacija koncertnog majstora ili čembalista, publika je slušala improvizaciju čembalista, kojem se pridružio Fischer svirajući pozitiv. Pritom nije smetao spoj dvaju instrumenata s tipkama, već njihova interpretativna i stilska neusklađenost. Suvremenijim tendencijama protkana izvedba čembalista kao da je anticipirala sljedeće djelo na programu – Bartókovu Glazbu za žičane instrumente, udaraljke i čelestu. 

Bogat orkestralni zvuk pružio je Budimpeštanskom festivalskom orkestru priliku da se publici predstavi u punom sjaju. Orkestar je pokazao izvanrednu ujednačenost, podjednako unutar pojedinih dionica, ali i skupina instrumenata. Dirigent je imao dobru komunikaciju sa svakim članom orkestra te je ostvario homogen cjelokupni zvuk s dobrim dinamičkim razvojem i odnosima tempa pojedinih stavaka. Vođeni preciznom rukom dirigenta Fischera glazbenici su s lakoćom svirali vrlo usklađeno, a publiku je najviše oduševila virtuozna izvedba posljednjega stavka.

Potičući individualnost i muzikalnost svakoga pojedinog člana ansambla, istodobno ulažući velik trud u ostvarivanje cjelokupnoga zvuka orkestra, Fischer je Budimpeštanskom festivalskom orkestru osigurao nastupe na svim važnijim pozornicama koncertnih dvorana diljem svijeta, dok ga je glazbena kritika još 2008. uvrstila u deset najboljih svjetskih orkestara, naglašavajući individualnost i inovativnost zvuka. Ta je odrednica najviše došla do izražaja u drugom dijelu koncerta, kada je na programu bila Treća simfonija u F-duru Johannesa Brahmsa. Motivski složen rad i specifičnost autorova skladateljskog jezika dirigent je pomnim čitanjem partiture u potpunosti prenio orkestru ne prepuštajući slučaju nijedan detalj. Glazbenici su oduševili naglašenom muzikalnošću i suptilnim razlikama u atmosferi i izričaju pojedinih odsjeka, pri čemu je izvrsno ostvaren i podcrtan intimni karakter koji vlada cijelim djelom. Fischer je znalački ostvario homogen zvuk, iz kojeg su izranjali odlični solo nastupi fantastičnih puhača, čime su se članovi Budimpeštanskog festivalskog orkestra još jednom potvrdili kao vrhunski uigran ansambl vrhunskih umjetnika.

Kao dodatak koncertu publika je čula dva kratka djela Bartóka i Brahmsa, za čiju su izvedbu članovi spustili instrumente i otpjevali ih – jednako uvježbano i muzikalno kao i prethodni program.